O P O R E Č U
Poreč se nalazi u srednjem dijelu zapadne obale Istre, najvećeg poluotoka na Jadranu odmah do susjedne Venecije od koje ju razdvaja devedesetak kilometara mora.
Još 1844 godine Austrijski Lloyd iz Trsta otvorio je izletničku brodsku liniju do Poreča, te je 1845. godine tiskan prvi turistički vodič grada, a 1895. i 1910. izgrađeni su prvi hoteli. Turistički Poreč prvo je otkrivalo austrijsko-ugarsko plemstvo i bogate talijanske obitelji, a nakon jakog turističkog razvoja iza 1960. godine Poreč postaje jedno od najprestižnijih hrvatskih turističkih odredišta.
I pored razvijenog turizma u okolini Poreča, kao i u cijeloj Istri, očuvana je priroda sa mediteranskom vegetacijom bogatom vinogradima i maslinicima i čistim morem sa najkvalitetnijom ribom.
Poreču pripada oko 37 Km obale i priobalja koje karakterizira blaga mediteranska klima sa prosječnom ljetnjom temperatu-rom od 24, a zimskom od oko 5 stupnja celzija. Oko Poreča ima bezbroj prirodnih i uređenih plaža oivičenih hladovinom borova, a more je pogodno za kupanje od svibnja do listopada.
Porečki stari grad čitav je povjesna pozornica: mjesto gđe možete učiti iz spomenika prošlosti, čitati s lica kuća i s kamenih ploča po starogradskim ulicama nastalim još u Rimsko doba.
Poreč spada u rijetke mediteranske gradove gđe je još uvijek sadržana urbana arhitektura iz Rimskog doba, kao na primjer u dvije stare ulice koje nose imena iz doba Rimljana i to: Decumanus i Cardo Maximus.

O I S T R I
Istra je najveći poluotok na Jadranu, a ujedno je najzapadnija točka Republike Hrvtske. Tako povoljnim zemljopisnim položajem, gotovo u srcu Evrope, na pola puta između ekvatora i sjevernog pola, Istra je oduvijek pretstavljala most koji je povezivao srednjoeuropski kontinentalni prostor s mediteranskim.
Osnovnu značajku podneblju istarskog poluotoka daje sredozemna klima koja se od obale postupno mijenja prema unutrašnjo-sti i prelazi u kontinentalnu zbog zraka koji struji s planina i zbog blizine Alpa. Glavna su obilježja sredozemne klime: topla i suha ljeta, zime su blage i ugodne, a snijeg je rijetka pojava.
Istra obiluje prirodnim znamenitostima, među kojima je osobito zanimljivo zaštićeno područje Brijuna, gđe raste oko 680 biljnih vrsta. U zaštitu spadaju još prirodni rezervati, kao: park prirode Učka, krajolik Limski zaljev i Kamenjak na jugu Istre, Motovunska šuma, park-šuma Zlatni rt pokraj Rovinja i Šijana pokraj Pule, ornitološki rezervat Palud pokraj Rovinja.
Istra je tijekom čitave svoje prebogate povijesti bila raskrižje mnogih naroda i njihovih kultura koji su iza sebe ostavili vrijedna povijesna djela kao: antički rimski spomenici (amfiteatar Arena, Slavoluk Sergijevaca, Augustov hram u Puli), kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču, brojna sakralna baština (srednjevjekovne crkvice oslikane freskama, a posebni dragulj srednjevjekovnog zidnog slikarstva su freske Ples Mrtvaca u crkvici pokraj Berma kraj Pazina), najveća istarska crkva Sv Blaža u Vodnjanu sa velikom (730 djela i predmeta) vrlo starom zbirkom sakralne umjetnosti i poznatim mumijama svetaca, srednevjekovni kašteli i utvrde u Dvigradu, Svetvinčentu, Pazinu, Puli, Momjanu i drugđe.
Smještena u najneposrednijoj blizini zapadnoevropske civilizacije s jedne i na rubu drugačijeg kulturnog miljea s druge strane, Istra ima zavidnu povijest, ispisanu na raskrižju putova triju velikih europskih kultura: slavenske, romanske i germanske. Tisućljetna politička posezanja, neprestane napetosti i podjela ovoga nevelikog prostora između različitih država i političkih utjecaja dominantnih europskih sila presudno su utjecali na specifičnost života i raznorodnost kulturnih utjecaja na istarskom poluotoku, preko kojega su od prapovijesnih vremena vodili putovi s Mediterana u srednju Evropu, odnosno u područje Panonije i obrnuto.
Kroz burnu istarsku povijest bilježimo učestale smjene raznih vlasti i uprava. Unatoč svim povijesnim nedaćama na prostoru Istre do današnjeg dana najbrojnije su se održali Hrvati.